Premda nas je malo, kad me šalješ, Gospodine, šalješ me u zajednici zato da ne padnem u umišljeni individualizam i oholost (Lk 10,1). Drugi nek me prati!
Pred tvojim sam licem, Gospodine (πρόσωπον Lk 10,1). Tvoje lice jasno mi govori da samo ono poslanje vrijedi koje dodjeljuje Gospodar žetve. Tvoj apostol plod je molitve (Lk 10,2).
Tvoje lice me podsjeća da nemam oslonac u novcu ni u svojim zalihama (Lk 10,4). Neću čizmu uzeti koja tako lako gazi i okupira. Kad me ti šalješ, ne moram ništa nametati. I nisam pod prisilom da postignem uspjeh. Ako nisu prijatelji mira, mir će se na mene vratiti (Lk 10,6). Ali ipak tražiš strpljivost, da ostanem u kući u kojoj su me primili (10,7).
Gledam tvoje lice i znam: tebe su kao janje vodili na klanje (Iz 53,7), ti si Jaganjac Božji. Zato mene šalješ kao janje (Lk 10,3). Želiš da pođem u ono mjesto kamo sam kaniš doći (10,1). Sav moj posao vrijedi onoliko koliko pripravljam put da ti možeš doći. Iznova razumijem Ivana Krstitelja. On je govorio: “Približilo se kraljevstvo Božje” (ἤγγικεν Mt 3,2). Ti si tako započeo svoje naučavanje (ἤγγικεν Mt 4,17). Sada od mene tražiš da donosim ljudima tu radosnu vijest: “Približilo vam se!” (ἤγγικεν Lk 10,9).
Tvoje lice, Isuse, otkriva mi da si ti mjerilo i uzor. Ti si na Uskrs ušao u kuću i rekao: “Mir vama!” (Lk 24,36). Ti si nas prvi liječio (θεραπεύω Lk 4,40; 10,9).
Pozivaš me da blagujem u toj kući (2x Lk 10,7.8). Zato što smo od početka po kućama lomili kruh tebi na spomen (Dj 2,46; Lk 22,19). Tako zahvaljujemo. Tako dušu hranimo tvojom presvetom Žrtvom, tvojim Tijelom i Krvlju. Tako smo pred tvojim licem.
Autor: p. Niko Bilić
Izvor: Biblijski portal
