"Vjera nadbiskupa Stepinca u pismima majci Amadeji Pavlović"
Dragi slušatelji Radio Marije!
Na kraju ove devetnice u čast bl. Alojziju Stepincu želim najprije zahvaliti uredništvu Radio Marije što nam je omogućila da sudjelujemo u ovom molitvenom hodu, zatim svima vama koji ste nas slušali i s nama molili.
U uvodnom razmatranju sam spomenula da je Majka Amadeja spasila židovsku djevojčicu Zdenku Grünbaum, koja je iz zahvalnosti pokrenula postupak u Izraelu da se Majka Amadeja proglasi Pravednicom među narodima. Taj svečani čin dogodio se 23. ožujka 2009. godine u Đakovu. Tako je majka Amadeja uvrštena među 130 hrvatskih pravednika i jedina sestra naše Družbe koja nosi ovo časno priznanje.
Objedinjujući ova psima našega Blaženika majci Amadeji, mislim da neću pogriješiti ako kažem da smo kroz njih upoznali lik bl. Alojzija i na jedan drugačiji način. Upoznali smo njegovu brigu za redovničke zajednice i njegovo nastojanje da redovničke osobe budu ono što trebaju biti-svete sestre izvršavajući u svemu volju Božju. U tome ga je svesrdno podržavala i njegove savjete slušala i u djelo provodila majka Amadeja Pavlović. Nailazili su na otpor, ali nisu se dali pokolebati. Vjera ih je vodila i nosila i s vjerom su kročili stazom života. Zato se ova devetnica i održala pod motom: „Vjera nadbiskupa Stepinca u pismima majci Amadeji Pavlović“.
Što je i kako majka Amadeja učinila da u sestrama i zajednici sačuva pravi redovnički duh doznajemo na kraju njezine službe provincijalne poglavarice, koju je predala s. Arkanđeli Nagy 1. srpnja 1955. godine. U našem arhivu je sačuvana kao „Oporuka majke Amadeje“ pa ću je i ja citirati pod tim naslovom. Ona doslovno glasi:
„Gospodin je dopustio, da ostavim svojoj Nasljednici Provinciju osiromašenu, opljačkanu, bez škola, bez vlastitih kuća, bez bolnice, bez imanja i uglednih radnih namještenja. U vremenu kad treba započeti radom i poslovima za koje se nitko ne otima, na kojima nitko ne zaviđa, a upravo za te je poslove naša dalekovidna Utemeljiteljica naša Majka Terezije rekla: „Za fine poslove ima dragi Bog mnogo ljudi u svijetu, a za teške poslove, gdje treba poslužiti potrebnoga i pomoći bližnjemu, za takve poslove pozvane smo mi: Sestre sv. Križa. Takav rad je naša budućnost. Taj rad, po želji naše velike majke, koja je uvijek bila ponizna službenica, treba da prigrlimo u budućnosti. A Gospodin, koji je sve to pripustio, dat će milosti i snage da i taj rad bude na slavu Božju i na blagoslov naše teško iskušane provincije.
Sadašnja generacija naših dragih sestara koje su prebrodile teške borbe za sačuvanje sv. zvanja i svete vjere, razumjele su riječi naše velike Majke Terezije, odrekle se i ostavljale ugledne službe , položaje, škole i prihvaćale se i težačkog rada samo da sačuvaju svoje sveto zvanje. Bile su redovnice na visini. Poslušne i pripravne na svaku žrtvu.
Ovih naših 750 vrijednih sestara ostavljam u času svoga odstupanja kao svetu baštinu i jedino bogatstvo provincije svojoj Nasljednici uz molitvu, da nam sestre ostanu i nadalje vjerne Bogu, odane Družbi i Provinciji i žrtve za spasenje duša.“
To je ostvareno geslo bl. Alojzija: „U tebe se Gospodine uzdam“ i s tobom mogu sve, a bez tebe ništa.
I završila bih ovu devetnicu riječima koje najbolje ilustriraju sve misli ovo dvoje svetih ljudi, a majka Amadeja ih je dala uklesati ispod velikog križa na sestarskom groblju u Đakovu. One glase:
U SVETOM KRIŽU NAŠLE SU SMISAO ŽIVOTA, PO NJEGOVOJ NAUCI SLUŽILE SU BLIŽNJEMU, U NJEGOVU SVJETLU OVDJE ČEKAJU DAN USKRSNUĆA!
Hvala vam još jednom svima, uz pozdrav svih sestara sv. Križa iz Đakova, osobito od bolesnih sestara koje su molitvom i žrtvom podržale i ovu devetnicu. Pozdrav također od mene osobno – s. Estere.
s. M. Estera
