800px Kruis san damiano

Križ sv. Damjana je ikona, djelo nepoznatog autora (vjerojatno nekog redovnika) iz okolice Asiza, a nastalo je između 1000. i 1050. g. nadahnuto kanonskim Evanđeljima i crkvenom predajom. Križ je kasnije položen u crkvicu sv. Damjana, izvan asiških zidina.

Pred tim križem mladi je Franjo molio:

“Svemogući vječni Bože,

prosvijetli tamu moga srca

i podaj mi ispravnu vjeru,

sigurno ufanje i savršenu ljubav,

smisao i spoznaju, Gospodine,

da izvršim tvoju svetu

i istinsku volju. Amen” (FF 276)

Pred tim je križem 1206. mladi Franjo iz Asiza primio poziv da: „popravi njegovu kuću“. Za vrijeme Klarina života, do 1253. Križ su čuvale, štitile i razmatrale Klara i njezine sestre. Kada su se 1257. sestre klarise preselile unutar zidina Asiza, premješten je u sam grad, točnije u Baziliku sv. Klare gdje se nalazi i danas.Tijekom Velikog tjedna 1957. pokazan je publici prvi puta iznad novog oltara u kapeli sv. Juraja u Bazilici sv. Klare u Asizu. Od tada se slika snažno i nezaustavljivo proširila diljem svijeta.

Kristova ikona

Ikona nije obična ukrasna slika, već je to vjerodostojan vidljivi prikaz nevidljivog otajstva. Preko susreta sa slikom, čovjeku je omogućen doživljaj spasonosnog susreta s Bogom. Kroz svoju ljepotu ona nas povezuje s otajstvom. Pri stvaranju ikone, autor svoju umjetnost stavlja u službu Boga i postaje poslušno oruđe Duha Svetoga, kako naslikano djelo ne bi bilo potvrda ljudskog uspjeha nego dara Božjeg. Nadalje, da bi prikazao otajstvo, slikar treba dočarati povezanost između vjerske istine i slike i pri tome poštivati crkvenu predaju. Baš zbog toga, prije početka slikanja proučava Sveto pismo, crkveni nauk i liturgijska čitanja.

Ikona sv. Damjana također nam omogućava doživljaj osobnog susreta s Kristom Sinom Božjim koji je postao čovjekom, s nama dijelio naš život i ušao u otajstvo naše smrti da bi nam otvorio put prema životu s Bogom i u Bogu. Križ sadrži ispovijedanje vjere u uskrslog Isusa koji je bio poslušan Sin Ocu sve do smrti na križu, uskrsnuo, a zatim uzdignut u slavi Oca.

Gledajući Križ u cjelini, od vrha do dna, postaje nam jasno cjelokupno značenje ovoga djela u pozivu na slavljenje koje se nadahnjuje riječima iz Poslanice sv. Pavla Filipljanima (2,9-10) i iz Otkrivenja (5,13). Budući da se Sin Božji utjelovio, postao čovjekom i sašao u tajnu smrti, „zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog; da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića; i da svaki jezik prizna – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist“ (Fil 2,9-10) Na vrhu Križa anđeli slave uzdignutog Krista koji ulazi u slavu Oca. U podnožju, umrli slave Gospodara života koji ih ponovno doziva u život. U središnjem dijelu Križa povijesne osobe nazočne u času razapinjanja na križ slave poslušnog Sina koji umirući daruje život. Mi koji se nalazimo nasuprot prikazu tog otajstva ljubavi, pozvani smo učiniti isto, pozvani smo pridružiti se tom zajedničkom slavlju, pasti na koljena i zahvaliti Mu jer bi, bez njegove smrti na križu, i naš život i naša smrt bili bez nade, dok u svjetlu njegove smrti i njegova uskrsnuća postaje samo prijelaz „s ovoga svijeta k Ocu“, napuštanje ovozemaljske kuće i preseljenje na ono darovano mjesto koje je Isus otišao pripremiti za nas, vodeći i nas sa sobom u vječnost.

Nasuprot ovomu Križu i mi smo pozvani oživjeti našu vjeru, kao što je učinio i sv. Franjo. Krist na križu prikazan je u otajstvu ljubavi za Crkvu kao onaj koji je ljubi kao svoju Zaručnicu, za koju daruje i vlastiti život. Stoga nije iznenađujuće da je ta ikona mladom sv. Franji iz Asiza uputila poziv na ljubav: „Zar ne vidiš da se moja kuća ruši? Idi mi je popraviti!“

U predstavljanju ikone slijedit ćemo tumačenje Mons. Crispina Valenziana, koji temeljito raščlanjuje izvore (biblijske, patrijarške i liturgijske) koji su nadahnuli slikara Križa sv. Damjana. Dijelom ćemo slijediti tumačenje slike Tomasa Janka.