AUTOR: p. Stjepan Fridl
Sv. pismo često govori o mudrom, a rijetko o čovjeku velikog znanja. U dnevnom govoru često rabimo riječi inteligentan, mudar. To nisu istoznačnice. Mudrost spada u duhovno, a inteligencija na materijalno područje. Mudra se osoba izvrsno snalazi u životu; mirna je i spokojna, vlada sobom. ne boji se sutrašnjice, nije u tjeskobi za budućnost vlastitog života. Jednostavno, vlada sobom i situacijom. Mudar je onaj koji zna primati savjete, zna slušati. zna i nastoji sebe izgrađivati; ide za svojom zvijezdom, ostaje originalan, umnaža svoje talente i rado drugima pomaže. Ne pita što drugi o njemu misle, nego mu je najvažnije što o njemu Bog misli. Mudar ne ispituje tuđu savjest, nego temeljito promatra vlastito srce i pita se što mi je činiti da budem bolji, plemenitiji i savršeni. Mudar čovjek istinski i prijateljski druguje sa Stvoriteljem. Njemu je važan cilj u životu, a to je vječnost i prijateljstvo s Bogom. Onaj koji Boga traži jest mudar.
Inteligentan zna puno, erudita je i sve čini da postane slavan na zemlji; želi što više posjedovati i zna si to svojom snalažljivošću priskrbiti. Inteligentna osoba zna puno, možda i zna napamet Sveto pismo, a mudar zna i živi poruku Božje riječi u konkretnom životu; pita se kako po svemu što posjeduje može biti sretan i usrećiti drugoga. Mudra osoba živi tako da postane slavna u vječnosti. Inteligentan sve koristi za sebe, mudar također misli na svoju korist, ali ne zaboravlja čovjeka u potrebi. Jednostavno rečeno, inteligentan se izvrsno snalazi u životu, a mudar znade razborito živjeti jer zna iskreno voljeti. Mudar proniče svijet, dohvaća bit stvari i događanja i shvaća zakonitost po kojima je svijet uređen. On zna kamo ide, nije nervozan i tjeskoban; stoga, mudar čovjek je sretan čovjek. U zemaljskoj prolaznosti živi za vječnost.
Kako se dvije stvarnosti: mudrost i znanje (inteligencija!), spajaju u Srcu Isusovu? Isus je umro mlad, a ipak je bio pun mudrosti i znanja. Trebali bismo zapravo okrenuti redoslijed: najprije dolazi znanje, onda mudrost. Takav je bio naš Isus. Imao je veliko znanje, tako da su se čak i njegovi sugrađani čudili i pitali, odakle mu sve to znanje? Čak i neprijatelji su mu priznali, da iz njegovih usta izlaze riječi mudrosti koje nadilazi običnu ljudsku izobrazbu. Kad je Isus kao dvanaestogodišnji dječak ostao u hramu i tamo postavljao pitanja učiteljima zakona, svi su se čudili njegovoj mudrosti. A čitamo u nastavku, da je Isus rastao u mudrosti. To je poruka i za nas.
Svaki je čovjek pozvan napredovati u znanju i mudrosti. Znanje stječemo a u mudrosti rastemo. Upravo tu razliku možemo naučiti na primjeru Presvetog Srca Isusova. Isus je učio u sinagogama, naučio zanat od svog poočima Josipa, molitve od svoje majke, a mudrost od svog Oca nebeskog. Sveti Ignacije u duhovnim vježbama napominje, da se srce ne bogati velikim znanjem, nego ulaskom u tajne Isusova života: „Ne zasićuje, naime, i ne zadovoljava dušu veliko znanje, već unutarnje kušanje i proživljavanje stvari”. To je put mudrosti.
Isus nas privlači svojim silnim znanjem koje uranja i utkano je u njegovu neobičnu mudrost kojom je savršeno posvjedočio svoje Božansko i ljudsko porijeklo. Kao vjerni štovatelji Srca Isusova pozvani smo učiti od Isusa blago svoga znanja pretvoriti u zlato mudrosti na korist drugih.
Blažena Djevica Marija, majka Isusova i majka naša možda nije bila „učena” žena u današnjem smislu te riječi, ali je imala dovoljno znanja i majčinske mudrosti da uzorno odgoji svog malog Isusa. S Pravom je u litanijama nazivamo: „mudra djevica” i majka „lijepe ljubavi“. Neka nas ona nauči mudrosti: da, bili učeni ili s manjim znanjem, znamo uvijek prepoznati Isusovu prisutnost među nama! Amen.
