AUTOR: p. Stjepan Fridl
Ovim zazivom vraćamo se mislima u Stari zavjet u Šator Božji, šator Saveza u kojem se čuvaju ploče Božjih zapovijedi i kovčeg Saveza. U tom šatoru Mojsije razgovara sa svojim Bogom; moli za svoj narod. U Božjem šatoru je bilo vječno svjetlo; a knjiga o Samuelu spominje da je Samuel bio čuvar toga svjetla.
Šatori Višnjega su biblijski simbol Božje prisutnosti u svijetu i među ljudima. Spominje se kao središte izraelskog štovanja u Starom zavjetu, a kasnije se šatori Višnjega pojavljuju i u Novom zavjetu, kao metafora za spasenje koje nam je Isus Krist donio. Njegovo Srce je simbol ljubavi, milosti i suosjećanja koje je Krist imao prema svim ljudima. To se srce često prikazuje u kršćanskoj umjetnosti kao otvoreno srce s krunom trnja, ranom i plamenom, simbolizirajući patnju, žrtvu i ljubav.
Srce Isusovo i šatori Višnjega imaju dvostruku simboliku: Srce Isusovo predstavlja ljubav koju je Bog pokazao prema ljudima, a šatori Višnjega predstavljaju Božju prisutnost i blizinu.
Molitva može biti usmjerena prema Srcu Isusovom, kao simbolu ljubavi, zahvalnosti i potrebe za oprostom. Molitva šatora Višnjega može nas usmjeriti prema Božjoj prisutnosti u našim životima. Podsjeća nas da je Bog uvijek s nama i da se možemo pouzdati u Njegovu ljubav i brigu u svemu što radimo te se možemo osloniti na Njega u teškim životnim teškoćama i potrebama.
„Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; …Jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi - oči su njegove počele slabiti te više nije mogao vidjeti - svijećnjak Božji još ne bijaše ugašen i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovčeg Božji“. (1Sam 3, 1-3).
Isusovo Srce postaje šator Novoga Saveza. U njemu je pohranjen novi Zakon ljubavi: njegovo presveto Tijelo i kovčeg novog saveza: njegova presveta Krv. Ovako čitamo u Matejevu evanđelju: „I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! 28Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha“. (Mt 26, 26-28). U Isusovu Srcu imamo zalog otkupljenja i zalog Očeve ljubavi. U Isusovu Srcu gori i vječno svjetlo, a to je njegovo obećanje da će ostati uz nas svaki dan do kraja svijeta.
Svaki kršćanin je na neki način Šator Višnjega. Isus nam je darovao svoje Tijelo i Krv u svetoj Pričesti. Svaka sveta pričest je potvrda saveza između Isusa i njegovih vjernika. Isus nam je darovao zakon ljubavi i mi nosimo u šatoru našeg srca duh ljubavi. Možemo se sjetiti zanosne pjesme svetog Pavla, koju nazivamo Himnom ili Hvalospjev ljubavi: ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje“. (1Kor 13). Bilo bi korisno, znati tu himnu napamet, kao podsjetnik da smo šator u kojem stanuje ljubav.
Naša nebeske Majka Marija je u svom krilu nosila Isusa, pa je stvarno bila šator Isusova Srca. Neka nas ona nauči, kako čuvati vječno svjetlo vjere u šatoru našeg srca. Amen.
