VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića
2. DAN
Topimo se, ne u vodi, ni u moru, ni u Gangesu, već u znoju! Pripalilo baš onako po
indijsku! U srednjoj Indiji temperatura se popela i na 47 °C u hladu. Mi smo tu bili malo sretniji — vrtilo je oko 40 °C. No tu kod nas u močvarnim predjelima delte rijeke Gangesa vlada strašna sparina. Čitav se dan znojiš i ništa se na tebi ne suši. Ipak mi »bakalarske linije« nekako guramo. No vidio sam jednog debeljka u gradu Kalkuti kako sjedi pod ventilatorom i polako puše »puf, puf, puf«, kao stroj na naftu...
Baš oko podneva uputih se u selo Chatta Molakhali, u kojemu u budućnosti mislimo osnovati novu misijsku postaju. Sunce je točno iznad glave. Od jučer sam dosta slabo pa je sunce udarilo u glavu. Sve se oko mene počelo vrtjeti, no ipak sam sretno stigao do našega novog naselja. Grade se 33 kolibe na tom mjestu. Desetak ih je već dovršeno. Sagrađena je i naša mala privremena kapelica. Okolo je još slana voda. To smo zemljište dobili od morskog rukavca rijeke Gangesa.
Katehist Šubol donio je vrč vode pa mi polijevaju glavu. Eto vidite: i metkovska tikvica, iako prazna, malo se previše ugrijala. Vani na suncu bilo je sve kao vatra. A kad te uhvati sunčanica, onda glava jednostavno puca, a iz čitava tijela kao da ti skaču iskre kao iz prepunjene baterije.
No trebalo je ispitati novokrštenike i urediti toliko toga.
Tu će, u ovoj kapelici, biti prva sveta misa, prva krštenja, prva svečanost prve svete pričesti. Koja li sreća za naše novoobraćenike, koja li sreća za svećenika!
I izdržah do kraja svih obreda i blagoslova koliba. Išli smo od kolibe do kolibe moleći krunicu i pjevajući. To je bila prva procesija u tom novom selu. U dva sata nakon ponoći morao sam naprijed u Sitiliu, Balirkhali i Goramari.
Glavobolja je bila tako strašna da nije bilo ni govora o spavanju. Monsunski se oblaci dižu s juga iznad sunderbanskih džungla. Tako oni već mjesec dana samo dolaze i odlaze gore prema himalajskim brdima. Tamo će se zaustaviti, nagomilati i onda se polovicom lipnja spustiti nad benglaskim ravnicama noseći sa sobom kišno doba i ulijevati u grudi siromaha nadu nove riže po poljima.
Ovo nam je zemljište uz veliki rukavac rijeke Gangesa. Nasip je nedaleko od kapelice. Prošetah se da si rashladim glavu. Gotovo sam stao na jednu otrovnicu. Okolo je još voda pa ima dosta zmija. Već me je nešto ugrizlo posljednje nedjelje. Desna noga u zglobu sva je natekla. Nije to mogla biti zmija, jer bi otrov djelovao na srce. A sada samo natječe noga. A meni valja sate svakodnevno pješačiti po ovim kozjim stazama. Zamolio sam anđele čuvare tolikih naših dragih suradnika i suradnica da metnu malo hladne vode na usijanu mi glavu, i da mi malo pomognu dok šepam. I svaka im čast i anđelima čuvarima i vama, dragi suradnici i suradnice! Ante je sretno svršio sav posao i u Chatta Molakhaliju i u tri zadnja sela, i sretno se vratio u Maria Polli. Dobra sestra Michelle povezala mi je nogu, a na glavobolju sam zaboravio, jer sam na
povratku kući morao odmah odgovoriti na tolika pisma. Ja se uvijek tješim: »Na mladu je, zarast će!«
Na kraju jedna obavijest: Nemojte sada dolaziti u Maria Polli u Bengaliji jer je od velike vrućine obolio i moj glasoviti kuhar Budhu, pa će biti teže što se tiče riže i paprenog torkarija. Pa, eto, recite koju »Zdravomariju« za njega i za vašeg
oca Antu
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića
„Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski
primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom
revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
