Čitanja: Mih 5,1-4a (ili: Rim 8,28-30); Ps 13,6; Mt 1,1-16.18-23
Jedna stara anegdota pripovijeda kako je neki posjetitelj u malenom selu u brdima zaustavio jednog postarijeg mještanina i upitao ga nije li se tu rodio neki veliki čovjek. Seljanin je mirno odgovorio: “Neće biti. Kod nas se svi rađaju maleni.”
Dragi prijatelji, i Bogu se sviđa objavljivati svoju veličinu u malenima i neznatnima. Evo, danas slavimo blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije. O Marijinoj neznatnosti i malenosti u očima ovoga svijeta progovara već prorok Mihej u prvom današnjem čitaju:
A ti, Betleheme Efrato,
najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izaći
onaj koji će vladati Izraelom.
Ove se riječi, istina, odnose prvenstveno na Krista Gospodina, ali zasigurno i na njegovu majku. U očima svojih suvremenika Marija se ničim nije isticala. Živjela je u Nazaretu, malenom mjestu koje se u Starom zavjetu ni jednom ne spominje, živjela je u pokrajini Galileji o kojoj su često s podsmijehom i prezirom govorili. Štoviše, kako izvješćuje današnje evanđelje, i njezin je zaručnik Josip na trenutak posumnjao u njezinu čestitost kad je saznao da je trudna. Živjela je kao majka i kućanica. Nitko od njezinih suvremenika nije u njoj mogao prepoznati Najveću od svih žena, onu koja se jedina mogla pohvaliti nazivom Bogorodica.
Važno je danas upravo u tome svjetlu promatrati Blaženu Djevicu Mariju. Danas smo, naime pod silnim utjecajem sredstava javnog priopćavanja i pod pritiskom mentaliteta potrošnje, pa se nekako čini da je jedino važno biti viđen, biti zapažen, biti važan kupivši ovo ili ono. Zmaj današnjeg potrošačkog i senzacionalističkog društva nikad nije sit novih proizvoda, novih užitaka, novih spektakala i događanja.
Unatoč svemu tomu, mi vjernici želimo nasljedovati presvetu Djevicu. Zato je za nas izuzetno važna nenametljiva uloga žene, majke, kućanice. Zato je za nas od velike vrijednosti ljubazan osmijeh službenika, obična spremnost da se pomogne susjedu i potrebitom, svaka ljubazna i dobrohotna riječ. Za nas je silno važno strpljivo vršiti svoje obične dužnosti i prihvaćati svoje nevolje. Za nas je božansko djelo praštati i iskazivati ljubav svakom čovjeku. A sve su to skrovita djela o kojima nitko ne piše i o kojima ne krasnoslove politički govori. Bog nas poučava da su jedino vrijedna djela učinjena iz ljubavi, pogotovo ako su skrovita i nenametljiva. Današnji nam blagdan upravo to svjedoči: iz neznatnog Nazareta, iz prezrene Galileje niknuo je neznatni cvijetak koji je kasnije svojim mirisom i svojom ljepotom nadmašio sve što je stvoreno.
Neka i nama danas Gospodin, po zagovoru Presvete Djevice podari mudrosti, snage i ustrajnosti da nenametljivo, radosno i u jednostavnosti srca vršimo svoje dužnosti i iskazujemo ljubav svojim bližnjima, počevši od svoje obitelji pa onda sve šire i dalje, prema svakom čovjeku.
Tekst: Dr. Zvonko Pažin
Izvor: Vjera i djela
