AUTOR: s. Ozana Krznarević
Čekanje nikada nije jednostavno, dapače, iziskuje od nas da izađemo iz zone komfora i ugode, da pobijedimo svoje principe. A upravo nas čekanje uči jednoj od najvećih i najvažnijih vrlina za život, uči nas STRPLJIVOSTI!
Strpljivo čekanje, uz istinsko i ispravno prihvaćanje, u većini slučajeva čini da ono što nam je puno puta teško, mrsko i gorko, postane podnošljivo i slatko. A s vremenom ono neshvatljivo, nerazumljivo i naizgled komplicirano, postaje nam shvatljivo, smisleno i jednostavno. Isto možemo primijeniti i na osjećaje. Kada osjećaje podnašamo strpljivo, osobito one koji nam uzrokuju određenu bol, a ne prepustimo se odmah postupiti ishitreno, već ih staloženo i smireno podnašamo, čak te najbolnije emocije, s vremenom u nama mogu biti najvećom poukom i riznicom mudrosti za naš život. Poput rođena djeteta koje tek što dođe na svijet pokaže prvu emociju kroz plakanje, da bi se naučilo s vremenom smijati i radovati. Kao da nam već tada, odmalena, Bog daje do znanja – onaj koji se uči čekati, kasnije će se znati i radovati. Od početka svojega života učimo se radovati trenutku koji iščekujemo i koji nam puno znači.
Razmatrajući posebno u ovo vrijeme došašća život Blažene Djevice Marije i njezino predanje Bogu i Njegovoj volji, možemo upravo od Marije naučiti da iščekivanje Mesije predstavlja istinsku vjeru u Boga i pravu radost. Marija nam pokazuje svojim primjerom kako je potrebno strpljivo čekati i vjerovati, moliti i težiti pripraviti svoje srce za susret s Bogom. Pripraviti i očistiti svoje srce da bi bilo spremno na susret s Isusom kroz svete sakramente pomirenja i euharistije, pomoću Božje Riječi i molitve. Jer ne čekamo strpljivo samo mi na susret sa Isusom, već puno više i sa još većom čežnjom Isus iščekuje radosni susret ovoga došašća s nama, u nama. Traži nas i čeka na nas, izgubljene u vrevi ovoga svijeta, ne bismo li mu poklonili trenutak da se susretnemo s Njime. Daje nam priliku svakoga dana, kroz euharistiju, da doživimo i iskusimo susret sa živim i pravim Bogom, prije nego li dođe ponovno posljednji put na ovaj svijet. Prije nego li to možemo zamisliti, pruža nam se prilika da se već sada sjedinimo s Njime. Pruža nam se prilika bdjeti uz Njegovu Riječ, bdjeti sa Marijom, bdjeti nad svojim životom uz sakramentalno življenje. Pruža nam se prilika, usprkos tami koja nas ponekad obavije, da u strpljivom podnašanju pronađemo istinsko svijetlo i pravu radost.
Naučimo se podnašati i nositi, zajedno s našom nebeskom Majkom, nerazumijevanja, poteškoće i probleme života. Dopustimo da Marija kao majka živoga Boga donese Isusa u naša srca. Jer je Marija ona koja je iskusila patnju kao niti jedan stvor na ovoj zemlji, ali je sve to uspjela proći i nositi, jer je u strpljivosti pouzdanja bila sama Ljubav. Voljela je Boga svim svojim srcem i u podnašanju patnje i boli, iskusila je radost, jer je sve promatrala kroz pogled Božje ljubavi prema čovjeku.
Zato budimo i mi spremi u strpljivom podnašanju boli i muke, zazivati Majku Mariju da nam pomogne razumjeti otajstvo patnje dok smo ovdje na zemlji i da to činimo radosna srca iz ljubavi prema Bogu.
