AUTOR: s. Ozana Krznarević
Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: 'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.' Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel — što znači: S nama Bog!
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.“
Danas u evanđelju čujemo o rođenju Isusovu. Marija, ponizna djevica začela je po Duhu Svetom. U skrovitosti i tišini čeka i vjeruje u Božji plan. Ne opravdava se, nego potpuno predana vrši Volju Božju… Sigurno vidi Josipovu muku, ali ne preispituje Božji naum, već vjeruje.
Sveti Josip, u muci i boli u kojoj se našao – jer vidi da je Marija trudna na njemu neshvatljiv način, ne zna ništa o tome – ali unatoč tome ne gleda na sebe, ne razmišlja o sebi, ne traži objašnjenja, nego misli na Mariju. Misli na to da Mariju ne izvrgne sramoti. Zaboravlja na sebe u svojoj boli i misli na dobrobit Marije. I razmišlja o tome da je u tajnosti napusti…
Ali Bog ga ne napušta, ne ostavlja ga u tjeskobi, nego mu po anđelu objavljuje istinu. I kako nam kaže evanđelje: kad se probudi oda sna, učini kako mu je naredio anđeo Gospodnji. Ne propituje, nego sluša i vrši.
Što nama Bog poručuje po ova dva velika primjera od Boga izabrana? Imamo dva predivna primjera – Mariju koja nas potiče na šutnju (da u tišini svog srca možemo čuti Božji glas), na strpljivost i povjerenje u Božji plan s nama; i Josipa koji zaboravlja sebe i misli na dobro drugog, potpuno se daje i u poslušnosti vrsi Božji plan bez pitanja; sluša i vrsi volju Očevu.
Bog je izabrao ove dvije tako velike duše, a istodobno tako malene i ponizne, da bi po njihovom predanju nama dao Spasitelja, a po Njemu – spasenje, život vječni…
Neka nam Marija i Josip budu poticaj da nasljedujemo njihov život, kako bismo u šutnji i molitvi, zaboravu na sebe, predanju i povjerenju u Božji plan, mi bili posrednici Božji preko kojih će Bog djelovati i dolaziti u druga srca koja ga još nisu upoznala; svjetlo koje će svijetliti u ovome svijetu i pokazivati put do Božjeg srca (bez puno riječi, nego svojim primjerom), baš kao i zvijezda Danica koja je pokazala put mudracima u onoj Božićnoj noći, kada je na svijet došao Emanuel – s nama Bog.
