Sveti Sefanija (Sofonija, Zefanja, Zephaniah, hebrejski cĕfanjāh: Jahve skriva), sin Kušijin, unuk Gedalijin, praunuk Amarjin i prapraunuk Ezekijin, starozavjetni prorok, jedan od dvanaest malih starozavjetnih poroka, djelovao je približno od 640. do 630. prije Krista. Jedini je prorok koji je obznanio četiri naraštaja svojih predaka. Bio je navjestitelj Gospodinovog dolaska, dobar poznavatelj Jeruzalema, dvora, Hrama i bogoslužja. Najvjerojatnije je potjecao iz kraljevskog roda i možda je bio potomak kralja Ezekije. Bio je oštar kritičar izopačenosti i čini se da je bio prethodnik Jošijine obnove.

Biblijska knjiga Sefanija snažnom pjesničkom izražajnošću prikazuje budući sud kao dan gnjeva Božjega i poziva na podvrgavanje suverenoj volji Božjoj. Opis Gospodnjeg dana nadahnuo je proroka Joela i inspirirao srednjovjekovnu posljednicu U dan gnjeva (Dies irae) u misi za mrtve, te druga velika glazbena djela. Sefanijina knjiga se dijeli na tri poglavlja i tri glavne teme: osuda zbog vjerskog sinkretizma (slijevanje i spajanje različitih kultova i religioznih ideja), Gospodnji sud nad stranim narodima te utjeha i bodrenje onih koji strpljivo čekaju „dan Gospodnji“.

Tekst: zupa.jastrebarsko

Foto: wikimedia.commons