Bretanja se ubraja među vjerski najbolje francuske pokrajine. Tako je barem bilo nekoć. Ona je i kolijevka mnogih velikih svetaca. Među njima je i sv. Luj Grignon de Monfort, koji se rodio 31. siječnja 1673. u Monfort-la-Casseu, danas Monfort-sur-Meu. Obitelj je iz koje potjecaše bila brojna.Ljudevit je imao 2 brata i 6 sestara. Tada se život i porod cijenio više nego danas. Obitelj Grignon de Monfort pripadala je tzv. malom plemstvu i nije baš bila bogata zemaljskim dobrima. Ljudevitov je otac bio zakupnik, a čini se da je bio čovjek teške i opore naravi. Zbog toga dečko baš nije proživio ugodno djetinjstvo i mladost, no bio je strogo odgojen u pravim kršćanskim načelima. Oko godine 1685. primio je sakramenat potvrde te svome krsnom imenu Ljudevit dodao još ime Marija. Nešto kasnije na svoju veliku sreću poslan je u isusovački kolegij Sv. Tome u Rennes, glavni grad pokrajine Bretanje. Isusovci su bili kao odgojitelji na glasu i njihove su škole uživale velik ugled. Ljudevit je u toj školi mnogo dobio i s uspjehom završio svoje klasične nauke. U međuvremenu se i njegova obitelj preselila u Rennes.
Jednoga dana Ljudevit se usrdno molio pred slikom Majke Božje, koju je vrlo štovao. U toj molitvi upozna da ga Bog zove u svećenički stalež. S tim naumom složili su se i njegovi roditelji te je on svršio i studij filozofije.Što će sada? - Bog se za to pobrinuo. Ljudevit je imao u Parizu rodicu, gospođicu de Montigny, koja mu obeća svoju pomoć i on stoga u jesen godine 1693. otputuje u francusku prijestolnicu. Putovao je "po bogečki" pješice i moleći usput milostinju. Došavši u Pariz primljen je u malu zajednicu klerika koju je osnovao sulpicijanac M. de la Barmondiere. Tu je zbog svoje izvanredno profinjene i duboko pobožne duše brzo upao u oči svima. No njegov nešto ukočen značaj nije se ipak mogao tako lako prilagoditi zajednici. U rujnu 1894. umro je osnivač zajednice M. de la Barmondiere i ona se raspade. Luj-Marija, koji kraj sve obećane pomoći nije ipak imao nikakvih materijalnih sredstava, bude za kraće vrijeme primljen u zajednicu Siromašnih đaka. Ondje se također razbolio i bio prevezen u parišku bolnicu. Morao se, dakle, kroz život i na putu do cilja teško probijati. Sreća da nije duhom klonuo ni posustao.Kad je ozdravio, uz pomoć nekih dobrih prijatelja bude u proljeće godine 1695. primljen u glasovito pariško Sjemenište svetog Sulpicija. Tu je nastavio studij teologije, ali je išao na predavanja na Sorbonu. Kao pitomac sulpicijanskog sjemeništa bio je uveden u duhovnost takozvane francuske škole. Čitajući djela Boudona otkrio je u njima misao o potpunoj posveti i predanju Majci Božjoj, što je vrlo odgovaralo njegovoj osobnoj pobožnosti. On će to predanje kasnije u svojoj poznatoj i na daleko raširenoj knjizi teološki obraditi.Duboko pobožan prema Majci Božjoj Ljudevit je snažno uznapredovao u svetosti.
Njegovi su odgojitelji željeli da se pridruži njihovoj Družbi svetog Sulpicija, koja se bavila odgojem klera. No Ljudevit je imao druge misli i planove.Ljudevit je 5. lipnja 1700. zaređen za svećenika. Bio je to najsretniji dan njegova života. Došao je do cilja svojih želja. Majka Božja mu je u tom pomogla. Njegovi ga predpostavljeni poslaše u grad Nantes, u jednu svećeničku zajednicu, koju osnova pobožni svećenik Léveque. No tu se brzo razočarao. Smutila ga je s jedne strane mlakost nekih članova, a s druge opet jansenistički duh kojim su bili drugi zaraženi. Stoga je u svibnju 1701. došao u opatiju Fontevrault, u kojoj su bile i dvije njegove sestre te Madame de Montespasan, nekadašnja ljubavnica Luja XIV. Ta se obratila i činila pokoru za svoje grijehe. Ona je Ljudevita de Monforta poslala k biskupu u Poitiers, koji je odgajao njezine sinove. Nakon susreta s tim biskupom Ljudevit Marija se kroz neko vrijeme bio vratio u Nantes, gdje u Grandchampu s velikim žarom i uspjehom održa pučke misije. Sada je bio u svom elementu. No još se nije pravo smirio.U rujnu 1701. vratio se u Poitiers te brzo nakon toga bio imenovan dušobrižnikom u bolnici. To nije bila laka služba, no revni ju je svećenik kraj svih poteškoća nastojao dobro vršiti. Tada je upoznao pobožnu djevojku Lujzu Trichet, pa je s njome kanio osnovati jednu žensku družbu. No to se nije ostvarilo.
Okružen neprijateljskom okolinom Grignon de Monfort se u proljeće 1703. vratio u Pariz. Tu je djelovao neko vrijeme, opet se vratio u Poitiers, koji je g. 1705. konačno napustio. Gotovo nam je nevjerojatno koliko je putovao i mijenjao poslove.Vratio se opet svome omiljelom poslu: pučkim misijama, pa će kao veliki propovjednik obići propovijedajući velik dio župa zapadne Francuske. Imao je snažan glas, govorio je uvjerljivo i silno je djelovao na jednostavno seosko pučanstvo. Širio je i uvodio posvuda pobožnost križnoga puta. Sam je sastavljao i skladao pobožne pjesme te učio puk pjevanju. Nisu to baš bili neki umjetnički napjevi, ali puk ih je prihvatio i rado pjevao. Oduševljen i zagrijan za marijansku pobožnost Ljudevit Marija ju je posvuda vatreno širio.
Osobito je preporučivao moljenje krunice te potpuno predanje Majci Božjoj. U tome apostolatu izazvao je gnjev uskogrudnih i fanatičnih jansenista, koji mu zadadoše mnogo jada, a jedna ga je hugenotska skupina pokušala čak i otrovati.Grignon de Monfort je imao mnogo obraćenja, a pripisuje mu se i dar čudesa. Kraj tako silna i naporna posla našao je vremena i za molitvu i za pisanje, pa je napisao dva vrijedna duhovna spisa: Rasprava o pravoj pobožnosti Svetoj Djevici i Ljubav vječne Mudrosti. Godine 1715. počeo je osnivati i otvarati pučke škole u kojima se svatko mogao besplatno školovati. S Lujzom Trichet osnovao je napokon Sestre od Mudrosti.Ta se družba posvuda vrlo brzo raširila. Iste godine osnovao je i mušku družbu - Marijina družba. On joj je zapravo samo udario temelje, a nije mu bilo dano da je vidi u potpunosti i ostvarenu.Iscrpljen radom, pokorom, naporima, umro je 28. travnja 1716. dok je u St. Lauret-sur-Sevreu održavao svoje posljednje misije. Već tada su ga svi štovali kao pravog sveca i čudotvorca, no svetim ga je proglasio Pio XII. tek 20. srpnja 1947.
Tekst: sveci.net
Photo: By Jordiferrer - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=51184439
