1620px 2016 Statues in Saint Peters Basilica 06

Bretanja se ubraja među vjerski najbolje francuske pokrajine. Tako je barem bilo nekoć. Ona je i kolijevka mnogih velikih svetaca. Među njima je i sv. Luj Grignon de Monfort, koji se rodio 31. siječnja 1673. u Monfort-la-Casseu, danas Monfort-sur-Meu. Obitelj je iz koje potjecaše bila brojna.Ljudevit je imao 2 brata i 6 sestara. Tada se život i porod cijenio više nego danas. Obitelj Grignon de Monfort pripadala je tzv. malom plemstvu i nije baš bila bogata zemaljskim dobrima. Ljudevitov je otac bio zakupnik, a čini se da je bio čovjek teške i opore naravi. Zbog toga dečko baš nije proživio ugodno djetinjstvo i mladost, no bio je strogo odgojen u pravim kršćanskim načelima. Oko godine 1685. primio je sakramenat potvrde te svome krsnom imenu Ljudevit dodao još ime Marija. Nešto kasnije na svoju veliku sreću poslan je u isusovački kolegij Sv. Tome u Rennes, glavni grad pokrajine Bretanje. Isusovci su bili kao odgojitelji na glasu i njihove su škole uživale velik ugled. Ljudevit je u toj školi mnogo dobio i s uspjehom završio svoje klasične nauke. U međuvremenu se i njegova obitelj preselila u Rennes.

Jednoga dana Ljudevit se usrdno molio pred slikom Majke Božje, koju je vrlo štovao. U toj molitvi upozna da ga Bog zove u svećenički stalež. S tim naumom složili su se i njegovi roditelji te je on svršio i studij filozofije.Što će sada? - Bog se za to pobrinuo. Ljudevit je imao u Parizu rodicu, gospođicu de Montigny, koja mu obeća svoju pomoć i on stoga u jesen godine 1693. otputuje u francusku prijestolnicu. Putovao je "po bogečki" pješice i moleći usput milostinju. Došavši u Pariz primljen je u malu zajednicu klerika koju je osnovao sulpicijanac M. de la Barmondiere. Tu je zbog svoje izvanredno profinjene i duboko pobožne duše brzo upao u oči svima. No njegov nešto ukočen značaj nije se ipak mogao tako lako prilagoditi zajednici. U rujnu 1894. umro je osnivač zajednice M. de la Barmondiere i ona se raspade. Luj-Marija, koji kraj sve obećane pomoći nije ipak imao nikakvih materijalnih sredstava, bude za kraće vrijeme primljen u zajednicu Siromašnih đaka. Ondje se također razbolio i bio prevezen u parišku bolnicu. Morao se, dakle, kroz život i na putu do cilja teško probijati. Sreća da nije duhom klonuo ni posustao.Kad je ozdravio, uz pomoć nekih dobrih prijatelja bude u proljeće godine 1695. primljen u glasovito pariško Sjemenište svetog Sulpicija. Tu je nastavio studij teologije, ali je išao na predavanja na Sorbonu. Kao pitomac sulpicijanskog sjemeništa bio je uveden u duhovnost takozvane francuske škole. Čitajući djela Boudona otkrio je u njima misao o potpunoj posveti i predanju Majci Božjoj, što je vrlo odgovaralo njegovoj osobnoj pobožnosti. On će to predanje kasnije u svojoj poznatoj i na daleko raširenoj knjizi teološki obraditi.Duboko pobožan prema Majci Božjoj Ljudevit je snažno uznapredovao u svetosti.

Njegovi su odgojitelji željeli da se pridruži njihovoj Družbi svetog Sulpicija, koja se bavila odgojem klera. No Ljudevit je imao druge misli i planove.Ljudevit je 5. lipnja 1700. zaređen za svećenika. Bio je to najsretniji dan njegova života. Došao je do cilja svojih želja. Majka Božja mu je u tom pomogla. Njegovi ga predpostavljeni poslaše u grad Nantes, u jednu svećeničku zajednicu, koju osnova pobožni svećenik Léveque. No tu se brzo razočarao. Smutila ga je s jedne strane mlakost nekih članova, a s druge opet jansenistički duh kojim su bili drugi zaraženi. Stoga je u svibnju 1701. došao u opatiju Fontevrault, u kojoj su bile i dvije njegove sestre te Madame de Montespasan, nekadašnja ljubavnica Luja XIV. Ta se obratila i činila pokoru za svoje grijehe. Ona je Ljudevita de Monforta poslala k biskupu u Poitiers, koji je odgajao njezine sinove. Nakon susreta s tim biskupom Ljudevit Marija se kroz neko vrijeme bio vratio u Nantes, gdje u Grandchampu s velikim žarom i uspjehom održa pučke misije. Sada je bio u svom elementu. No još se nije pravo smirio.U rujnu 1701. vratio se u Poitiers te brzo nakon toga bio imenovan dušobrižnikom u bolnici. To nije bila laka služba, no revni ju je svećenik kraj svih poteškoća nastojao dobro vršiti. Tada je upoznao pobožnu djevojku Lujzu Trichet, pa je s njome kanio osnovati jednu žensku družbu. No to se nije ostvarilo.

Okružen neprijateljskom okolinom Grignon de Monfort se u proljeće 1703. vratio u Pariz. Tu je djelovao neko vrijeme, opet se vratio u Poitiers, koji je g. 1705. konačno napustio. Gotovo nam je nevjerojatno koliko je putovao i mijenjao poslove.Vratio se opet svome omiljelom poslu: pučkim misijama, pa će kao veliki propovjednik obići propovijedajući velik dio župa zapadne Francuske. Imao je snažan glas, govorio je uvjerljivo i silno je djelovao na jednostavno seosko pučanstvo. Širio je i uvodio posvuda pobožnost križnoga puta. Sam je sastavljao i skladao pobožne pjesme te učio puk pjevanju. Nisu to baš bili neki umjetnički napjevi, ali puk ih je prihvatio i rado pjevao. Oduševljen i zagrijan za marijansku pobožnost Ljudevit Marija ju je posvuda vatreno širio.

Osobito je preporučivao moljenje krunice te potpuno predanje Majci Božjoj. U tome apostolatu izazvao je gnjev uskogrudnih i fanatičnih jansenista, koji mu zadadoše mnogo jada, a jedna ga je hugenotska skupina pokušala čak i otrovati.Grignon de Monfort je imao mnogo obraćenja, a pripisuje mu se i dar čudesa. Kraj tako silna i naporna posla našao je vremena i za molitvu i za pisanje, pa je napisao dva vrijedna duhovna spisa: Rasprava o pravoj pobožnosti Svetoj Djevici i Ljubav vječne Mudrosti. Godine 1715. počeo je osnivati i otvarati pučke škole u kojima se svatko mogao besplatno školovati. S Lujzom Trichet osnovao je napokon Sestre od Mudrosti.Ta se družba posvuda vrlo brzo raširila. Iste godine osnovao je i mušku družbu - Marijina družba. On joj je zapravo samo udario temelje, a nije mu bilo dano da je vidi u potpunosti i ostvarenu.Iscrpljen radom, pokorom, naporima, umro je 28. travnja 1716. dok je u St. Lauret-sur-Sevreu održavao svoje posljednje misije. Već tada su ga svi štovali kao pravog sveca i čudotvorca, no svetim ga je proglasio Pio XII. tek 20. srpnja 1947.

 

Tekst: sveci.net

Photo: By Jordiferrer - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=51184439

Radio Marija

17:00 Radio drama - ovoga mjeseca poslušajte monodramu dominikanke s. Barbare Bagudić „Ozana ili biti s Bogom dovoljno je za sreću“ koju je za radio pripremila i režirala prof. dr. sc. Sanja Nikčević
17:45 Glazba
18:15 Molitva - Večernja
18:30 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Bezuvjetnost

U svadbenoj dvorani pronalaziš čovjeka koji nema svadbeno odijelo. Izbacuješ ga van gdje će biti plač i škrgut zubi. Ako je tvoja ljubav bezuvjetna, ona je...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Lipanj 2024
P U S Č P S N
1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.