svetac dana ivan bonifacije pavletić 2023 06 25 web

Sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić, hrvatski redovnik, član družbe Sinovi Bezgrešnog Začeća, rođen je 25. lipnja 1864. u Zbjegovači (Sisačko-moslavačka županija), naselju udaljenom oko 9 kilometra od grada Kutine, pokraj rijeke Ilove i podno Moslavačke gore. Rođen je kao Ivan Pavletić, drugo dijete Marijana Pavletića i Ane rođene Stanković. Istog dana kršten je u crkvi Gospe Snježne u Kutini, župi koja se u to vrijeme protezala sve do rijeke Ilove. U siječnju i veljači 1875. Ivan je postao siroče, jer su mu u razdoblju od mjesec dana umrli roditelji pa se s mlađim bratom Vinkom i starijom sestrom Ružom zatekao u ozbiljnim problemima. Njihov stric Vinko, pošten i ugledan čovjek u Zbjegovači, preuzeo je vodstvo i sudbinu njihove obitelji, a sestra Ruža bila je Ivanu poput majke. Ivan, učenik osnovne škole, brinuo se o stoci, vodio je na pašu i pomagao u vođenju obiteljskog gospodarstva. Uz pomoć strica izučio je u Kutini postolarski zanat. Nakon završenog naukovanja zaposlio se u radionici jednog majstora u Križu, a 1885. otišao je u Graz. Radio je u postolarskoj radionici u ulici Mariahilfestrasse. Tamo se učlanio u Katoličko udruženje mladih radnika i upoznao Alberta Müllera, pobožnog mladića iz Beča koji je želio otići u Rim i postati redovnikom. Kad je Albert svoju nakanu proveo u djelo, prije odlaska je obećao Ivanu da će mu se javiti kad pronađe prikladnu redovničku zajednicu. Pronašao ju je u Sinovima Bezgrešnog Začeća, bolničkoj braći redovnicima, čije je temeljno poslanje skrb za bolesnike i siromašnu djecu. Središte Sinova Bezgrešne bila je bolnica „Santo Spirito“ („Sveti Duh“) u Rimu, a njezini članovi poznati su po habitu nebesko plave boje, nalik plaštu Djevice Marije. U lipnju 1887. Ivan se vratio iz Graza u Kutinu. Pozdravio se s rodbinom, a svoj imetak ostavio je bratu Vinku. O svojoj odluci da postane redovnik izvijestio je svojeg župnika Karla Pavčeca, a zagrebački nadbiskup Josip Mihalović dao je mu pismo preporuke.

Ivan je stigao u Rim 28. lipnja 1887. i primljen je u družbu Sinova Bezgrešnog Začeća (Figli dell’Immacolata Concezione). Primio ga je sam utemeljitelj družbe, Luigi Maria Monti. U prosincu 1890. položio je prve redovničke zavjete. Njegovo je ponašanje bilo toliko besprijekorno da je utemeljitelj družbe, blaženi Luigi Maria Monti, za njega rekao: „On je drugi Bonifacije!“, misleći na brata Bonifacija Junkera, preminulog na glasu svetosti godinu dana ranije. Tako je po oblačenju habita Ivan dobio redovničko ime Bonifacije (Bonifacio). U Saronnu (provincija Varese, Lombardija) obavljao je svoj postolarski zanat i poučavao tom obrtu siromašne dječake. Po povratku u Rim, 1892, brat Bonifacije obavljao je dužnost zamjenika učitelja novaka. Položio je 25. ožujka 1896. doživotne zavjete, a u lipnju je imenovan učiteljem novaka. Osnovna dužnost u bolnici bila mu je obavljanje postolarskog zanata i danonoćna briga oko najtežih bolesnika. Odlikovao se iznimnom poniznošću u služenju, predanošću, strpljivošću i ljubavlju te je bio jak u kušnjama i ustrajan u idealima. Nije završio teološki studij, ali je u srcu nosio čistu i iskrenu ljubav prema Kristu i Crkvi. Preminuo je 4. studenoga 1897. u Rimu od tuberkuloze, sa samo 33 godine života. Odmah su se počela prikupljati svjedočanstava o njegovom životu i djelu. Vrhovno vijeće njegove družbe odobrilo je 13. lipnja 2007. pokretanje postupka za proglašenje blaženim. Bonifacijevi posmrtni ostaci preneseni su 2008. iz rimskog groblja Verano u crkvu generalne kuće Sinova Bezgrešnog Začeća. Sisačka biskupija osnovala je 2010. „Zakladu fra Ivan Bonifacije Pavletić“ za stipendiranje uspješnih studenata, a u Kutini djeluje Zaklada Ivanova kuća (ZIK), inspirirana njegovim djelom. Sisački biskup Vlado Košić predvodio je 13. svibnja 2016. misu u crkvi družbe Sinova Bezgrešne u Rimu, gdje se nalazi grob Sluge Božjeg Ivana Bonifacija Pavletića. Isti je dan pokrenuta kauza za njegovo proglašenje blaženim. Knjiga „Brat Ivan Bonifacije Pavletić, mladi svjedok Evanđelja“ Ivana Grbešića, svećenika Sisačke biskupije, na hrvatskom i talijanskom jeziku, objavljena je 2017. u Kutini. Redovnici družbe Sinova Bezgrešnog Začeća djeluju od 2010. u Kutini. Družbu je 8. rujna 1857. u Rimu osnovao blaženi Luigi Maria Monti (1825-1900). Danas Sinovi Bezgrešne, svećenici i laici, uspješno djeluju u Europi, Južnoj i Sjevernoj Americi, Africi i Aziji.

 

Izvor: župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko

Foto: župa sv. Nikole biskupa, Jastrebarsko

Radio Marija

05:15 Glazba
05:30 Upoznajmo Bibliju
05:40 Glazba
06:00 Anđeo Gospodnji; Molitva prije rada

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Velika devetnica u čast sluge Božjega o. Ante Gabrića u svibnju - III. dan

VELIKA DEVETNICA SLUGI BOŽJEM OCU ANTI GABRIĆU »OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENDANA« Četvrta devetnica od 20. do 28. svibnja 2024. 3. DAN GOSPA...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Svibanj 2024
P U S Č P S N
1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.