Svoju priču sa službenim početkom djelovanja na Radio Mariji uvijek započnem ovako, pa ću to učiniti i sada: Vruće ljetno vrijeme, odlazim u obližnji trgovački centar po sladoled. Zvoni mobitel, zove župnik: „Gospodine župniče, izvolite!” - kao i uvijek ljubazno se javim. „Možeš li doći do mene odmah, pater Fridl s Radio Marije pita za tebe?” Veselim glasom i s osmijehom na licu odgovaram: „Naravno!” Uzimam iz škrinje sladoled, žurim na blagajnu ne misleći da će to s paterom Fridlom potrajati, stavljam sladoled u kofer skutera i krećem na sastanak. Vani je oko 35°C. Dolazim pred župni stan, skačem s motora, skidam kacigu, zvonim na vrata. Župnik otvara vrata i sa smiješkom me dočekuje jer zna o čemu je riječ i zna da će me to razveseliti. Ulazim u župni stan, kad tamo, pater Fridl progovara: „Hvaljen Isus i Marija!”. Tako nastavljamo i dalje razgovor, sa smiješkom i ja i on. Na kraju razgovora odlazim još sretniji jer je pater prihvatio moju emisiju i moju suradnju s Radio Marijom koju sam, nekako od trenutka kada sam čuo za Radio Mariju, želio imati. Sladoled je sada manje bitan jer ipak više nije sladoled, već napitak.
Tog se događaja uvijek rado i s veseljem prisjetim, te ga, kako sam već i rekao, uvijek rado podijelim s onima koji me pitaju kako sam započeo svoj put s Radio Marijom. Prije tog susreta već sam sudjelovao u programu Radio Marije, kroz emisije vlč. Vicka Obradovića, koji je od 2005. godine, otkako je frekvencija 88,3 MHz s koje se odašilje program Radio Marije za područje Virovitice, imao svoje emisije u kojima sam često znao biti kao gost, a bilo je tu i razmatanja telefonskog kabla od nekoliko desetaka metara, kada bi išao prijenos sv. mise iz naše župne crkve, što sam uvijek nekako činio s veseljem.
Služenje Isusu i Gospi preko valova Radio Marije, moram priznati, očituje se kroz moj život. Zahvalan upravo njima na daru sretnog braka i četvero dječice, svoj rad za Radio Mariju svakoga dana želim sve više i više unapređivati. Kada znam da to što radim, slušaoce usreći, kako kaže jedna pjesma, „srce mi se smije”. Rad za Radio Mariju nije rad, već je to jedno lijepo iskustvo koje obavljam s ljubavlju.
Radio Marija je medij kojega nekako svi, barem oni koji su istinski kršćani, žele pokraj sebe. Radeći emisije, promocije i prijenose na terenu, pri susretima s ljudima uvjerio sam se u nevjerojatno reagiranje kada bi čuli o čemu je riječ. Na spomen našeg radija, ljudi kao da bi dobivali snagu i energiju za daljnje koračanje svojim životnim putovima, a neki bi bili i toliko dirnuti da im je suza na oči krenula. U današnjem načinu života ljudi trebaju vjeru i molitvu, pa se na taj način posebno ističe djelovanje Radio Marije, koja kroz svoj program slušateljima nudi tu potrebnu duhovnu obnovu, a to upravo ističu slušatelji koje susrećemo. Zato, neka moja Radio Marija uvijek bude uza me, a ja ću uvijek biti tu za nju.
Tekst: Božidar Biondić
