Dvanaesta je obljetnica izbora nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorgea Marije Bergoglia za 265. nasljednika sv. Petra. Nakon izbora na konklavama i pojave na lođi bazilike sv. Petra objavio je da uzima ime Franjo. U jučerašnjem izdanju dnevnika L`Osservatore Romano objavljen je prigodni tekst Salvatorea Cernuzia o ključnim trenucima protekle godine pontifikata pape Franje.

Čini se gotovo paradoksalnim da nakon prošle godine, koja je bila među možda najintenzivnijima od dosadašnjih godina na Petrovoj katedri, između Jubileja, Sinode, konzistorija, audijencija, susreta, triju putovanja u Italiju i tri u inozemstvo (uključujući najduže u pontifikatu, ono u Aziju i Oceaniju), osamdesetosmogodišnji papa Franjo obljetnicu izbora slavi u sobi Poliklinike Gemelli.

Mnogi, uključujući vjernike, novinare i promatrače, tijekom ovih više od dvadeset i pet dana Papina boravka u rimskoj Poliklinici, zamišljaju ga oslabljenog, ali istodobno i željnog uskoro napustiti taj deseti kat kako bi ponovno zagrlio svoj narod. Onaj narod od kojega je 13. ožujka 2013. godine molio blagoslov i kojemu je obećao zajednički hod. To su ljudi koje Papa neprestano, na kraju svakog Angelusa, homilije, govora... moli da mole za njega.

Zato prigodom ove obljetnice neće nedostajati molitava za Papu, do kojih je spontano došlo u različitim biskupijama na svih pet kontinenata. Svake se večeri na Trgu svetog Petra okupljaju stotine ljudi kako bi molili krunicu koju predmoli netko od kardinala iz Rimske kurije. Molitve su se pojačale nakon objave da se Papino zdravstveno stanje, prouzročeno upalom pluća, pogoršalo; srećom, ta se kriza više nije ponovila, a molitve su se, nakon najnovijih informacija o blagim poboljšanjima, ispunile nadom.

Od 13. ožujka 2024. papa Franjo je 45 puta predmolio Angelus i molitvu Zdravo Kraljice, predvodio 32 opće audijencije, održao gotovo 230 susreta unutar i izvan Vatikana i slavio 30 javnih misa. Moglo bi se reći da je paradoksalno da papa Franjo ruši „rekord“ za najduži boravak u bolnici, s obzirom da je prošlo samo pet mjeseci od drugog „rekorda“ za najdulje putovanje, ono u Indoneziju, Papuu Novu Gvineju, Istočni Timor i Singapur.

Nakon putovanja na kraj svijeta, Papa je nastavio svoje hodočašće, ponovno u rujnu, ali ovaj put u Luksemburg i Belgiju. U prosincu je Papa ponovno odletio, ovaj put na Korziku, gdje se u manje od deset sati susreo s djecom i svećenicima, bratovštinama i obiteljima.

I protekla godina njegova pontifikata bila je obilježena temeljnim etapama u životu Crkve, poput otvaranja Svetih vrata bazilike svetoga Petra 24. prosinca navečer, prigodom početka velikog Jubileja nade. I onda, opet, Sinoda o sinodalnosti tijekom listopada, druga faza trogodišnjeg putovanja u Vatikanu koje je započelo u biskupijama, sa sinodskim ocima i majkama – laicima i Bogu posvećenim osobama – okupljenima iz različitih konteksta i širina kako bi pokrenuli procese i razvili promjene.

U protekloj godini na Petrovoj katedri izdana je i enciklika Dilexit nos, četvrta tijekom njegova pontifikata s ciljem vraćanja „srca Isusa Krista“ u svijet „koji je, kako se čini, izgubio svoje srce“; sazvan je i deseti konzistorij za kreaciju 21 novog kardinala, koji dolaze s dalekih područja – poput Irana, Japana, Čilea, Filipina, Alžira – kako bi se lice Crkve preobrazilo na još univerzalniji način.

Dvanaest mjeseci tijekom ove godine bili su namijenjeni: telefonskim pozivima predsjednicima i običnim ljudima; pismima i brzojavima nuncijima zemalja u ratu ili biskupima zemalja izmučenih prirodnim katastrofama; sastancima s političkim predstavnicima, primjerice prilikom susreta skupine G7; apelima za mir za izmučene narode Ukrajine i Bliskog istoka, čak i kad se nije čuo nijedan drugi glas.

Od 14. veljače došlo je do zaustavljanja Papinoga javnog djelovanja te odsutnosti s Trga i s prozora, ali Papa delegira druge kardinale da predvode slavlja Jubileja. Međutim, uvijek je to s nadom potaknutom molitvom za njegovo ozdravljenje i prisutnost njegova pastirskog pogleda koji – između terapija i fizioterapije, odmora i molitve – ne prestaje bdjeti nad Crkvom.

Izvor: Vatikanske vijesti