Bog nam želi najbolje, želi da budemo sretni – rekao je papa Franjo u podnevnom nagovoru komentirajući odlomak iz evanđelja današnje liturgije koji govori o svadbi u Kani Galilejskoj, na kojoj Isus pretvara vodu u vino. Papa je pritom istaknuo da znak o kojemu se govori nije izvanredno ozdravljenje ili čudo, nego gesta koja zadovoljava jednostavnu i konkretnu potrebu običnih ljudi
„Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici“ – tim riječima završava pripovijest iz Ivanova Evanđelja. Posvećujući svoje nedjeljno razmišljanje upravo tom odlomku, Papa je primijetio da Ivan ne govori o čudu, odnosno o snažnom i izvanrednom djelu koje potiče čuđenje. Govori se, naime, o 'znamenju' koje potiče vjeru učenika.
To je znak koji otkriva Božju ljubav, koji ne skreće pozornost na snagu geste, nego na ljubav koja ju je izazvala. Uči nas nečemu o ljubavi Boga koji je uvijek blizu, nježan i suosjećajan. Prvi se znak pojavljuje kada se zaručnici nađu u nevolji na najvažniji dan u njihovu životu. U jeku slavlja ponestane bitnog elementa, vina, zbog čega bi se radost mogla ugasiti, usred kritika i nezadovoljstva gostiju – rekao je Papa.
Isusova je majka prva koja je primijetila da nedostaje vina, a ono po čemu se razlikuje način na koji je na to upozorila Isusa njezina je diskrecija koja odražava Božji stil. I On intervenira tiho, gotovo da se ne primijeti. Sve se događa diskretno, „iza kulisa“ – rekao je Papa. Isus kaže slugama da napune posude vodom, koja postaje vino. Tako Bog djeluje, svojom blizinom i diskrecijom. Isusovi učenici to shvaćaju; vide da je zahvaljujući Njemu svadba postala još ljepša. Vide i Isusov način djelovanja, njegovo služenje u skrivenosti, toliko da su pohvale za dobro vino potom upućene zaručniku. Tako se u njima počinje razvijati klica vjere, odnosno vjeruju da je u Isusu prisutan Bog, Božja ljubav.
To što se događa na svadbi u Kani nije izvanredno ozdravljenje ili čudo u jeruzalemskom hramu – pojasnio je Papa – nego gesta koja ide u susret jednostavnoj i konkretnoj potrebi jednostavnih ljudi. Papa ju je nazvao „domaćom gestom“, jednom vrstom čuda „na prstima“, diskretnoga, tihog. Tako Bog voli djelovati. I ako ga mi, poput Marije u Kani, zazovemo, On je spreman pomoći nam, podići nas. Ako smo pozorni na te „znakove“, njegova nas ljubav osvaja i postajemo njegovi učenici.
Papa se potom osvrnuo na još jedno obilježje znamenja iz Kane, koje još jednom otkriva iznenađujući i jedinstven način na koji Isus djeluje. Dok je, naime, vino koje se davalo na kraju slavlja obično bilo ono manje dobro, razvodnjeno, Isus čini to da se svadba završi s najboljim vinom. To nam simbolički govori da nam Bog želi najbolje, želi da budemo sretni. U Isusovu znamenju nema mjesta za skrivene namjere, za očekivanja od zaručnikā. Ne, radost koju Isus ostavlja u srcu puna je i nesebična. Nikada nije razvodnjena! – istaknuo je Papa.
Na kraju je predložio vježbu koja nam – kako je rekao – može učiniti mnogo dobra. Savjetovao je da pretresemo sjećanja tražeći 'znamenja' koja je Gospodin učinio u našem životu, kako bi nam pokazao da nas voli; primjerice, – kazao je – onaj teški trenutak u kojemu mi je Bog dao da iskusim njegovu ljubav… Osim toga, Papa je potaknuo vjernike da si postave neka pitanja.
Kojim je znakovima, diskretnim i brižnim, učinio da osjetim njegovu nježnost? Kada sam osjetio Gospodina bližim, kada sam osjetio njegovu nježnost, suosjećanje? Prisjetimo se. Kako sam otkrio njegovu blizinu i je li mi ostala u srcu velika radost? Proživimo ponovno trenutke u kojima smo doživjeli njegovu prisutnost i Marijin zagovor. Neka nam ona, Majka, koja je, kao u Kani, uvijek pozorna, pomogne poput blaga čuvati Božje znakove u našem životu – rekao je papa Franjo.
Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja Papa je izrazio blizinu stanovništvu u Brazilu koje su tijekom tjedna pogodile obilne kiše. Molio je za žrtve, za one koji su ostali bez krova nad glavom te izrazio potporu svima koji se zauzimaju u pružanju pomoći. Osim toga, podsjetio je da se od 18. do 25. siječnja održava Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Na putu smo, hodočasnici, prema punom jedinstvu – rekao je te potaknuo da u tom vremenu svoje napore i patnje prinesemo za jedinstvo kršćana.
