Kada strah stegne grlo, kada smo iscrpljeni bolešću ili žalošću zbog gubitka voljene osobe, kada smo uznemireni životnim olujama, kada nas shrva umor ili doživimo neuspjeh, često krenemo krivim putem, tražimo bezvrijedne recepte, zatvaramo se u samoću nesposobni suočiti se s tim zlom koje se čini većim i jačim od svega. Naprotiv, postoji Put, a to je Krist.
Bog nikoga ne napušta
U podnevnom nagovoru prije molitve Kraljice neba, pred mnoštvom okupljenim na Trgu svetoga Petra, papa Franjo je ponovio onaj poticaj „ne bojte se“ koji je Isus uputio svojim učenicima prije smrti. To su umirujuće riječi – primijetio je Papa – koje u njihova uznemirena srca utiskuju sigurnost i nadu.
On ih ne ostavlja, nego im ide pripraviti mjesto i voditi ih prema tom cilju. Tako danas Gospodin svima nama pokazuje divno mjesto na koje trebamo ići i ujedno nam govori kako tamo stići, pokazuje nam put koji vodi do njega.
Ne zaboraviti ljepotu cilja
Isus – nastavio je Sveti Otac komentirajući evanđelje današnje liturgije – ide pripraviti mjesto, dom, kuću Očevu, u kojoj ima mjesta za sve, gdje su svi dobrodošli, voljeni i utješeni toplinom zagrljaja. Nije se odijelio od nas, nego nam je utro put, pripravivši unaprijed naše konačno odredište: susret s Bogom.
Kada nas shrva umor, kad se osjećamo izgubljenima ili pak doživimo neuspjeh, sjetimo se prema čemu je usmjeren naš život. Ne smijemo izgubiti iz vida cilj, iako nam danas prijeti opasnost da ga zaboravimo, da zaboravimo konačna pitanja, ona važna pitanja: kamo idemo? Kamo nas vodi naš put? Za što vrijedi živjeti? Bez tih pitanja, svoj život svodimo samo na sadašnjost, mislimo da ga moramo uživati što je više moguće pa na kraju živimo od danas do sutra, bez svrhe, bez cilja. Naša je pak domovina na nebu (usp. Fil 3, 20), ne zaboravimo veličinu i ljepotu odredišta!
Kompas koji vodi do neba
Međutim, kada otkrijemo odredište, važno je shvatiti kako doći do njega, ne dopuštajući da nas dezorijentiraju ili slome brojni problemi, zla koja nas muče, te izbjegavajući da nas sadašnjost uvuče u svoj vrtlog, budući da smo pozvani na vječnost. Vjera, ljubav i milosrđe prema drugima, to je sve što nam treba na tom putu.
Sâm Isus je put koji treba slijediti kako bismo živjeli u istini i imali život u obilju. On je put te, dakle, vjera u njega nije „paket idejâ“ u koje treba vjerovati, nego put kojim valja ići, putovanje koje valja poduzeti, hod zajedno s njim. To znači slijediti Isusa, jer On je put koji vodi do neprolazne sreće. To znači nasljedovati ga, osobito djelima blizine i milosrđa prema drugima. Evo kompasa kojeg se valja držati da bismo došli u nebo: ljubiti Isusa, koji je put, postajući znakovi njegove ljubavi na zemlji.
Završni pozdravi
Nakon pozdrava brojnim Rimljanima i hodočasnicima iz više zemalja, a posebno udruzi 'Meter', koja se zauzima za suzbijanje nasilja nad djecom, i njezinom utemeljitelju don Fortunatu Di Notu, te 23 papinskih švicarskih gardista koji su jučer položili prisegu, Sveti je Otac spomenuo kao će se sutra u Pompejima moliti tradicionalna molitva Gospi od Krunice, u svetištu koje je blaženi Bartolo Longo posvetio miru.
Molimo u mjesecu svibnju krunicu tražeći od svete Djevice dar mira, posebno za napaćenu Ukrajinu. Neka vođe naroda poslušaju želje ljudi koji trpe i žele mir!
Sveti se Otac, osim toga, osvrnuo na beatifikacije slavljene jučer u Urugvaju, gdje je blaženim proglašen biskup Montevidea Jacinto Vera, i u Španjolskoj, gdje je blaženom proglašena 22-godišnja Maria Conchita.
