Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu u subotu, 1. veljače 2025. godine održan je stručni skup za odgojitelje u vjeri koji provode Program katoličkog vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi u dječjim vrtićima i predškolskim ustanovama na području Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije. Skup su organizirali katehetski uredi u Đakovu i Požegi u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek. Tema skupa bila je „Uloga i važnost emocija u izgradnji osobnosti predškolskoga djeteta“.
Program skupa započeo je misnim slavljem u studentskoj kapeli Marije Majke Crkve koju je predvodio predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije vlč. mr. Marijan Pavelić. Uslijedio je uvod u skup i pozdravne riječi koje su uputili predstojnici oba katehetska ureda dr. sc. Teuta Rezo, vlč. Pavelić te viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić, dipl. teolog, koja je potom ukratko predstavila dnevni red skupa.
Okupljenim odgojiteljima obratio se pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić koji je pozdravivši organizatore i odgajatelje u vjeri rekao: „Organizatori su se i ovoga puta pobrinuli da se stručni skup posveti jednoj vrijednoj i odgojnoj temi. Imajući u vidu izgradnju djece predškolske dobi s temom ćete se susresti najprije iz znanstvene perspektive, a onda i u ozračju kršćanske vjere u kojoj nam najsnažnije progovara navještaj i iskustvo Božje blizine u Bogočovjeku Isusu Kristu, nama ljudima i bratu i Spasitelju. Zato nam je u svim životnim iskustvima, u svakoj životnoj dobi tako važna Isusova pedagogija. Primjer njegove blizine i ljubavi koju on tako jasno i konkretno očituje u susretu s ljudima svih životnih dobi, stavljajući uvijek u središte malene i djecu, za koje se kaže da njima pripada Kraljevstvo Božje i da trebamo postati kao oni sa čistoćom srca i predanošću, otvorenosti i pouzdanjem. Drage odgojiteljice i odgojitelji u vjeri od srca vam želim da vam bude plodan današnji skup za vašu osobnu i profesionalnu izgradnju.“
Prvo predavanje o temi „Psihološko-komunikacijske vještine u stvaranju ozračja u kojem se dijete može izreći i iskazati vlastite osjećaje“ održao je izv. prof. dr. sc. Josip Bošnjaković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Istaknuo je važnost kvalitetnih međuljudskih odnosa u odgoju i obrazovanju, s naglaskom na razvoj emocionalne inteligencije kod djece. Predstavio je potom tehnike kao što su empatija, suosjećanje, istraživanje, usklađivanje, angažiranost i prisutnost, koje su ključne za razumijevanje dječjih emocionalnih potreba. Pojasnio je kako je empatija sposobnost uživljavanja u djetetovu perspektivu. Suosjećanje uključuje prepoznavanje i razumijevanje djetetove patnje, a istraživanje potiče odgojitelje da neprestano teže razumjeti djetetovo iskustvo. Usklađivanje se odnosi na stvaranje iskustva neprekinute povezanosti osjećaja, dok angažiranost podrazumijeva aktivno sudjelovanje u djetetovom emocionalnom razvoju, kazao je prof. Bošnjaković. Predavanje je zaključio naglaskom na važnost poštovanja, ljubaznosti i suosjećanja u stvaranju odnosa povjerenja s djecom, što im omogućuje da se osjećaju sigurno i prihvaćeno. Ove vještine se razvijaju s vremenom i iskustvom, a cilj je stvoriti ozračje u kojem dijete može rasti i razvijati se u cjelovitu osobnost.
Drugo predavanje o temi „Osnaživanje odgojiteljica u kontekstu emocionalnog i duhovnog rasta“ održala je dr. sc. Anita Dučkić Sertić, voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. U uvodnom dijelu predavačica je istaknula značaj osnaživanja koje odgojiteljima omogućuje samostalno donošenje odluka, suočavanje s izazovima i stvaranje novih prilika. Pojasnila je kako je empatija prepoznata kao ključna komponenta osnaživanja, koja potiče uzajamno poštovanje i razumijevanje među svim sudionicima u odgojnom procesu. Središnji dio predavanja bio je usmjeren na važnost emocija, uključujući njihovo prepoznavanje, razumijevanje i upravljanje. Predavačica je naglasila potrebu za samorefleksijom i svjesnošću kako bi se razumjeli dublji slojevi emocija. Otvorena komunikacija o emocijama prepoznata je kao ključna za stvaranje sigurnog okruženja u predškolskim ustanovama. Naglasila je zatim kako duhovni rast, kao važan aspekt razvoja odgojitelja, obuhvaća preispitivanje vlastitih vrijednosti, uvjerenja i svrhe u životu. Prof. Dučkić Sertić ponudila je strategije za osnaživanje odgojitelja, uključujući samorefleksiju, mindfulness prakse i izgradnju zajednice podrške. Kontinuirano obrazovanje i stručno usavršavanje također su istaknuti kao važni čimbenici razvoja. Predavanje je zaključeno pozivom na integraciju emocionalnog i duhovnog rasta u svakodnevnu odgojnu praksu. Osnaženi odgojitelji postaju katalizatori promjena koje pridonose stvaranju poticajnijeg i sveobuhvatnijeg sustava za djecu, zaključila je prof. Dučkić Sertić.
Nakon predavanje održana je tematska rasprava u kojoj su sudionici imali priliku postaviti pitanja predavačima i podijeliti vlastita iskustva.
U drugom dijelu skupa održane su dvije pedagoške radionice. Prvu radionicu „Ekspresivne tehnike u poticanju emocionalne pismenosti kod djece rane i predškolske dobi“ vodila je mag. psych. Ivana Perišić Juzbašić, psihologinja u Osnovnoj školi Ivana Kozarca u Županji, a drugu radionicu „Od stresa do mentalnog blagostanja“ dr. sc. Anita Dučkić Sertić.
Na početku svoje radionice psihologinja Perišić Juzbašić, istaknula je ulogu odraslih u poticanju emocionalne pismenosti djece kroz kraće teorijsko tumačenje biologije razvoja dječjega mozga i pojašnjenje opravdanosti primjene određenih aktivnosti i redoslijeda njihova izvođenja. Tehnike, vježbe i aktivnosti prezentirane tijekom radionice imale su za cilj osnažiti, inspirirati i ohrabriti odgojitelje u vjeri u nastojanjima da u svom svakodnevnom odgojno-pedagoškom radu obogate dječji svijet emocija, kroz četiri područja kompetencija emocionalne pismenosti: prepoznavanje osjećaja, imenovanje, razumijevanje, prihvaćanje i njihovu regulaciju. Vodeći se primarnim jezikom djeteta rane i predškolske dobi – igrom, uz didaktiku i metodiku bogatu vizualnim podražajima, zvukom, pokretom i senzornim učenjem, psihologinja Perišić Juzbašić nastojala je pokazati i ozračje u kojem je poželjno, potrebno i vrijedno govoriti o emocijama. Voditeljica je naglasila da je važno voditi računa kako nema loših i dobrih emocija, one su jednostavno tu s razlogom i nešto nam govore. To se osobito odnosi na razumijevanje i prihvaćanje tzv. neugodnih emocija (ljutnje, tuge, anksioznosti, straha…) koje također imaju svoju veliku vrijednost o kojoj treba podučavati djecu, kao i načinima kako se s takvim emocijama nositi. Odgojitelji imaju priliku pomoći djeci od najranije dobi raditi na svojoj emocionalnoj pismenosti, s kojom se čovjek ne rađa, ona se razvija tijekom života u interakciji s drugima. Istaknuto je kako se danas primijeti kako djeca teško mogu prepoznati, uočiti i razumjeti, odnosno „čitati“ osjećaje s lica drugih osoba, i to je jako zabrinjavajuće. Može se pretpostaviti kako je to samo jedna od posljedica preuranjene i prekomjerne izloženosti ekranima i digitalnom okruženju od najranije dobi. Istaknula je kako je sve više djece koja se pretjerano brinu i anksiozna su, i tome valja posvetiti veliku pozornost. Psihologinja Perišić Juzbašić naglasila je kako je svaki odgojitelj pozvan „spustiti se“ empatično prema djetetu, reflektirati s njim o ponašanjima koja su posljedica određenih emocija i ponuditi rješenja za prihvatljivo nošenje s različitim emotivnim stanjima.
U drugoj radionici prof. Dučkić Sertić se usmjerila na prepoznavanje i razumijevanje stresa te emocija povezanih s njim. Sudionice su imale priliku razmisliti o vlastitim stresorima i prepoznati s kojim emocijama se susreću u stresnim situacijama. Kroz interaktivne aktivnosti, praktične vježbe i grupne rasprave, odgojitelji u vjeri su istraživali različite metode opuštanja i svjesnosti. Naglasak je bio na razvijanju emocionalne otpornosti, poboljšanju komunikacijskih vještina i stvaranju pozitivnih navika. Poseban dio radionice bio je posvećen osvještavanju i upravljanju vlastitim emocijama, s naglaskom na utjecaj misli na emocionalno stanje. Sudionici su učili o tehnikama samoregulacije negativnih emocija kako bi očuvali mentalno zdravlje i postigli opće blagostanje. Voditeljica je u radionici istaknula duhovnost kao važan resurs u suočavanju s izazovima te je naglasila važnost zajedništva i podrške u postizanju ravnoteže između stresa i blagostanja.
Nakon održanih radionica, stručni skup je završio osvrtom i evaluacijom odgojitelja, koji su istaknuli kako im ovakvi stručni skupovi puno znače jer ih osnažuju i na duhovnom i stručnom području u njihovoj zahtjevnoj i složenoj odgojnoj zadaći i poslanju. Susret je završio zajedničkom molitvom.
